NAJPOZVANIJI BILI NEDOSTOJNI: Krivokapić pod palicom Spajića i Milatovića nije potpisao Temeljni ugovor sa SPC

Da je Krivokapić bio nedostojan ukazanog poverenja bilo je jasno već na samom početku kada je odlučio da pogazi sve stavove i želje upravo onih koji su ga na njegovu funkciju i doveli. „Zanesen svetlima velikoga grada“ Zdravko je smatrao da je bolje po njega i njegovu vladu da se drži strogo antisrpske politike misleći na taj način da će njegova vlada duže opstati.

Krivokapić je smatrao za shodno da mu je pametnije da se prikloni ambasadama i „dobrosusjedskim odnosima sa takozvanim Kosovom“ nego da opravda ulogu koja mu je dodeljena kao potpunom anonimusu u vreme kada se pojavio na političkoj sceni u Crnoj Gori. Politički momenat je ipak bio takav da je građanima, ponajviše vernicima bilo potrebno da veruju da će doći do promena i da će to neko uspeti da ostvare. Otuda i ogromno ukazano poverenje Krivokapiću, koje je ubrzo i izigrao.

Odlučio je Krivokapić da se pod palicom svojih učenika Milojka Spajića i Jakova Milatovića, poigra čak i sa potpisivanjem Temeljnog ugovora. Zahvaljujući sugestiji ovog „proevropskog“ i „građanskog“ dvojca Krivokapić je zbog nepotpisanog Temeljnog ugovora postao najveći izdajnik u modernom dobu srpske istorije. Jer prioritet srpskih glasača je bilo upravo to potpisivanje i odbrana svetinja.

Ipak kao mladi ljudi koji su ušli iznenada ni sami ne znajući kako u političke vode, Spajić i Milatović su očigledno smatrali da je bitnije fokusirati se na „proevropsku“ politiku nego na interese građana. Makar one istorijske i moralne interese. Smatrali su da će povećanjem minimalnih zarada u Crnoj Gori „pokupiti simpatije“ građana. Neminovno je da su možda pojedine i prikupili ali su to samo glasači onih koji vode sličnu politiku njima, ne srpske glasove kakva očekivanja ovaj dvojac ima.

Neophodno je navesti da su upravo Spajić i Milatović, koji su pre par dana osnovali politički pokret, iako su u politiku pristupili kao nestranačke ličnosti, apolitičari koju su samo „eksperti“ u svojoj struci, najveći krivci što Temeljni ugovor sa SPC nije potpisan u vreme Krivokapićeve vlade čiji su ministri bili. Ovaj dvojac su upravo oni koji su „ohrabrivali“ Krivokapića da ne potpiše istorijski značajan Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

Danas oni, koji najmanje prava na to imaju, bezobzirno osnivaju samostalan politički pokret, čija je promocija obilovala samo „pljuvanjem“ na onaj politički subjekt koji je najzasluženiji, pored građana, za pad tridesetogodišnjeg kriminogenog režima DPS-a i odbranu svetinja u Crnoj Gori. Pored toga predstavljanjem svog pokreta su se pohvalili i prisvojili povećanje minimalnih naknada kao svoje i ništa sem toga nije rečeno kao program partije. Sem obećanja za koja su i sami svjesni da samim tim što nikad više neće biti deo izvršne vlasti, neće oni biti u mogućnosti ni da ih ostvare.

Ovim samo želimo da podsetimo građane da oni koji su, pored DPS-a, kao njihovi merodavni naslednici, najviše naštetili Crkvi, sada osnivali pokret. Pokret koji je privržen ambasadama, NATO paktu i prozapadnoj politici. Isti oni su ti koji su najzaslužniji za diskriminaciju Crkve i pitanja vezanih za njena prava.

Ali ne sumnjamo da će ovaj pokret, kao i svaki do sada izdajnički NATO projekat proći kako i zaslužuje. Kako je brzo nastao, tako će i kuso nestati.